Korona virus ne popušta. I dalje jako i ozbiljno utiče na naše živote. Zatvorenost u vlastite zidove, nemogućnost normalne ljudske komunikacije, prekid svih, pa i sportskih aktivnosti, nije lako podneti. Posebno je teško sportistima. Njihov nemirni duh nije navikao na okove, sputavanja, zabrane.
Tako se ovih dana osjeća i hrvatski rukometni selektor Lino Červar. Zatvoren u vlastitom stanu, broji dane koji izuzetno sporo prolaze. Normalnog života nema na vidiku, utakmica posebno. Ali svestan je da osim mirovanja nema drugog izbora. Životi i zdravlje sada su najvažniji. Šta radi, čime se bavi ovih dana, kako gleda na mogućnost nastavka sportske i rukometne sezone, odlaganju Olimpijskih igara, mogući povratak Manuela Štrleka u reprezentaciju, uopšteno o životu. O svemu tome pričao je legendarni Červar.
Selektore, šta se radi, kako provodite dane?
- Mnogo toga. Dižem se kao, što sam to radio i do sada. Nakon doručka, pogledam najnovije vijesti, uzmem malo zraka na terasi i radim. Gledam naše prošle utakmice, naše protivnike, analiziram učinak pojedinih igrača, njihove kretnje, dobre i loše strane. Razmišljam i slažem nove ideje i strategije. Sistematiziram neke ranije testove koje sam napravio, a nisam imao vremena to završiti, razgovaram s igračima, stožerom…
Znači li to da ste stalno u kontaktu s igračima?
- Da naravno. Ja, prof. Miljenko Rak, fizioterapeut Damir Kajba i kapetan Domagoj Duvnjak, stalno pokušavamo držati igrače u optimalnom tonusu koliko je to u ovim uvjetima moguće. Prof. im gotovo na dnevnoj bazi šalje slike vježbi koje trebaju raditi, Kajba to pojača šalama, kapetan ih hrabri i tjera kao da je tu s njima. Naravno da je zdravlje u ovom trenutku u prvom planu, ali isto tako je jasno da se oni ne smiju opustiti, jer kasnije će teško biti nadoknaditi propušteno. Tko zna dokle će sve ovo trajati, hoće li se, i kada ova sezona uopće nastaviti? Oni moraju biti spremni kao da će sve krenuti sutra. Uostalom većini su do kraja ostale samo top utakmice. A u takve se ne ulazi nespreman. Znam da ima i onih koji razmišljaju, stignem ja to, ali znate kako se kaže „u obilju glava nije budna“. Upravo to pokušavamo mi, držati ih budnim.
Međunarodni olimpijski odbor i Japan doneli su odluku o odlaganju Igara za 2021. godinu. Kako gledate na to?
- Rekao sam neki dan. To je jedina moguća dobra odluka. Svijet je sada suočen s jednom velikom krizom, borbom s nevidljivim neprijateljem, i malo tko se može koncentrirati i posveti bilo čemu drugom osim očuvanju zdravlja. Bit će vremena za sport. U ovom trenutku, ma kako to crno i ružno zvučalo, važno je preživjeti. S druge strane, kakvog smisla ima ići na Igre, koje su san mnogih sportaša, a ne biti sto posto spreman. Riskirati i svoje i tuđe zdravlje, doživjeti ozljedu, biti bez prilike da istinski uživaš u olimpijskom ugođaju.
Imate dogovor s HRS-om da vodite reprezentaciju do Olimpijskih igara. Vredi li taj dogovor i dalje s obzirom na nove okolnosti i promenu datuma. Drugim rečima do Igara u Tokiju 2021. godine, ili…
- Spreman sam i želio bih to. Jasno je da o tome moram razgovarati s čelnicima Hrvatskog rukometnog saveza. Uvjeren sam da imamo reprezentaciju koja može, najprije proći kvalifikacije ako ih bude, i onda napasti treće olimpijsko zlato, što bi bio jedinstven pothvat. Olimpijske igre su posebna priredba, nešto najviše što sport i jedna reprezentacija mogu dostići. Svaka medalja na OI ima svoju vrijednost, a zlato vas čini besmrtnim. Vidjet ćemo. Tu je dakako važno i zdravlje, strpimo se još malo. Samo da se vratimo normalnom životu.
Šta očekujete da će Svetska rukometna federacija napraviti. Hoće li priznati nastup u Japanu onim reprezentacijama koje su to izborile, a ostale kao što je bilo i planirano da traži putem kvalifikacija, ili će se karte drugačije mešati s obzirom da imamo SP u Egiptu 2021. godine
- Po meni IHF ima dvije mogućnosti. Jedna je da na osnovu plasmana na Svjetskom prvenstvu 2021. godine odredi tko ide na Olimpijske igre. I eventualno otvori mogućnost za dva ili tri mjesta kroz kvalifikacije. Druga je da na osnovu rankinga (kombinirano SP i EP) dođe do 12 sudionika Igara. Možda će se zbog nedostatka termina dogoditi, da oni koji su ovoga trenutka izborili nastup idu u Tokio, a mi ostali da imamo kvalifikacije kao što je planirano. U svakom slučaju jako je važno da to što će IHF donijeti kao odluku bude najbliže potpunoj pravednosti.
Evropska rukometna federacija je s druge strane donela okvirni plan završetka klupske i reprezentativne sezone, koji predviđa da se igra praktično celo ljeto? Drugim rečima igrači bi bili bez pravog odmora?
- Ja mislim da će se to teško realizirati. Najprije ne znamo do kada će sve ovo s koronom trajati. Drugo, neće igrači odmah moći na teren. Treba im barem dva tjedna treninga da se koliko toliko pripreme. Bez toga se riskira ogroman broj ozljeda. Ni klubovi ni savezi to ne smiju dopustiti. Kada bi sve i bilo idealno, pa se sezona i završila u kolovozu s FINAL 4 Lige prvaka, kako misle da tako iscrpljeni igrači, krenu u novu sezonu? Puno je tu pitanja , a malo jasnih i pravih odgovora u ovom trenutku.
Predsednik HRS-a Tomislav Grahovac shodno statutu i nemogućnosti sazivanja Upravnog odbora i Skupštine potpisao je odluku o stavljanju Manuela Štrleka na raspolaganje reprezentaciji. Kako to komentarišete?
- Meni je jako drago da se to dogodilo. Manuela Štrleka sam ja uveo u reprezentaciju. Lijepo je da se vraća. Mi moramo gajiti kult reprezentacije. To je naša snaga. Vidjeli smo to jako dobro na Europskom prvenstvu, čiji smo mi, mislim moralni pobjednici. S pet-šest debitanata i nekoliko ozljeda tijekom turnira, mi smo samo snagom zajedništva i nevjerojatne mentalne snage i upornosti došli do srebra i bili najveće iznenađenje prvenstva. Pazite oni su se poput one najveće generacije s Balićem,Metličićem, Džombom vraćali iz minusa, i to ne protiv bilo koga, već jedne Njemačke iz minus pet, pa Španjolske koja je vodila 16:12, da bi je prestigli. To mogu samo karakterno izuzetno jake ekipe. A mi smo to bili. Taj duh zajedništva želim da njegujemo i čuvamo. Hrvatska je mala zemlja. Nema 100 igrača najveće vrijednosti. Moramo čuvati ovo što imamo. Uostalom vidjeli ste doček. Mi smo osvojili srebro, a dočekani smo kao pobjednici. Navijače ne možeš prevariti. Oni su prepoznali tu našu nadljudsku borbu i želju da na pravi način predstavimo svoju. Takvi smo evo i danas u ovim teškim vremenima. I kao da nam nije bila dovoljna, korona još se javio potres. Njemački nogometni izbornik Joachim Low rekao je ovih dana „svijet je doživio katarzu, sada je važno dići se“. I ja doista mislim da je tako. U ovim trenucima važno je ostati doma. Sačuvati zdravlje. Pomoći koliko god je moguće obitelji, bližnjima, susjedima… Silno bih želio da se svi naši dragi Zagrepčani koji su stradali u potresu što prije vrate svojim domovima, da im pomognemo da što lakše podnesu i zaborave tu traumu. Patnja nas ne smije slomiti. On nas mora potaknuti da još više ojačamo. Bit će jako teško, ali ako smo jedinstveni, mi to možemo. Dokazali smo to bezbroj puta.
I za kraj selektore kako vidite hrvatski rukomet nakon ove krize? Klubovi su na izdisaju. Šta uraditi, kojim putem krenuti?
- Nije lako u dvije rečenice sažeti što bismo trebali. Izvjesno je da će se mnoge stvari morati mijenjati. Novca će nakon ove krize biti još manje. Tu država definitivno mora pomoći. S druge strane mi se moramo okrenuti sebi, svojoj djeci, našim trenerima, pedagozima… Mi smo ionako osuđeni na proizvodnju igrača. Važno je da stvaramo igrače, po mogućnosti dobre igrače, ali i dobre ljude, pune altruizma, spremne pomoći, uskočiti drugima kada je to potrebno. Samo tako možemo naprijed.
